skitalica

pon - 01.02.2010

skitalica

 

JEDAN TREN POKVARI SVE...

 

O, kako jedan tren može preokrenuti dan,

preokrenuti život...

Kao kod Marfija, kad jedno krene naopako,

a naizgled nije ličilo na tako...

Nadoveže se čitava hrpa loših stvari...

Beše lep snežan dan. I padaše pahuljice na dlan...

Koračah puna volje, jer rodjendan mi slediše...

A bogami i poklončići, radovah se tome.

I beše Sveti Sava, i Akademija, i sve bih da stignem,

i poletna beh kao pahuljice koje padahu na dlan.

Doduše, kretah se sporo, ali šta je sporost prema brzini misli?

I izgledalo je da ništa neće narušiti dan,

sem možda bol u zubu, koja tinjaše...

Ali, ja izabrah najboljeg, čemu briga?

Poletna beh, kažem.. Uživala u belini i vedrini...

Doduše, zima beše, ali januar je, vreme mu, era vodolije...

I tako, sve to beše idilično...

I onda jedan korak na stepenicama škole koja slaviše

i tako jedan korak na prekriven led u januaru

i tako jedan korak u visine koji ne beše let već pad

upropasti dan...

I onda jedan umnjak za umne koji prelaze u bezumne

i onda jedna rupa koja zjapiše...

I muke koje se posle stvoriše...

Pokvariše nedelju i mesec i život...

I eto me, da ne mogu da sednem,

da ne mogu da jedem,

da ne mogu da pijem, da skitam i pričam...

'Ali svaki pad znači i dizanje', poručiše mi dobri ljudi...

I moja bol pretvori se u mir koji čeka da prodje

da ovaj trenutak

postane prošlost i ružan san...

objavio , 1. februar 2010 19:06:44 | link | (0) komentari


ned - 30.08.2009

skitalica

 

 

                                           POČEŠE KIŠE

 

 

Počeše kiše… Poče leto da umire... Ponovo sedoh za radni sto. Dosta je bilo odmora i lenstvovanja!

 

O, skitalo se ovog leta, zato nismo ni pisali... Piše se, uglavnom, kad si setan, u jesen i kišu, kada si nesrećno zaljubljen. A meni ništa nije ni falilo ovog leta, te nisam ništa ni pisala... Reči ostadoše zapisane na slikama ili skrivene u nekim fijokicama, čekajući trenutak da navale i podignu me u visine...

 

Uradih gomilu slika. Ne priznajem fotografije na cd-u ili računaru... Desilo mi se nekoliko puta da me je ovaj neverni drug izdao i ostavio bez uhvaćenih trenutaka... Gomila slika, neka ih. Doći će zima i setno raspoloženje, belina prostora i misli. Prikupljam snagu.

 

Beše plavo prostranstvo. Grčka. Beše i zeleno prostranstvo, Zlatibor... Opijanje čula i mirisa. Prostranstvo. Promena sredine i ljudi. Prijalo je ne biti ovde, u ovom gradu. Prijalo je pobeći. Prijalo je ne biti medju zidinama i ispraznošću. Osetiti visine i brda, slušati vetar i travu kako dišu.

 

I ništa mi nije falilo, ništa me nije rastuživalo ni bolelo. Mir u duši, mir u glavi...

Moralo se vratiti. Prazninu nedelje ispunjavam slikama u glavi i novim mislima: Kuda dalje? Koja prostranstva dosegnuti?

 

Počeše kiše... Ne smetaju. Samo dremljivost i pad pritiska... Vreme za knjige i pisanje... Pišeš kad si tužan i malodušan? Neee, mir još drži. Spokoj. Ne damo se poremetiti...

Dosegnuli visine. Još letimo...

 

Moralo se vratiti. Prijalo je vratiti se u kutak doma svog. Da bismo opet nekuda pobegli...

 

                                            

objavio , 30. avgust 2009 11:00:21 | link | (3) komentari


sačuvaj malo plavog prostranstva, konzerviraj... baš sam nešto o tome danas mislila..

bloom, u 30. avgust 2009 11:16:09
Aha, trebace nam za druga vremena...
Dajte malo plavog i zelenog!!! Obojimo dan! Zato uradila slike... Pozdrav!

nensi, u 30. avgust 2009 11:24:41
USKORO ĆE SEPTEMBAR I IĆI ĆU U NOVI SAD (AUTONOMNA POKRAJINA VOJVODINA, SRBIJA), DA SAZNAM TAJNE SRPSKOG NARODNOG POZORIŠTA, POZORIŠTA MLADIH, MUZEJA VOJVODINE, KAO I GRBA PLEMIĆKE PORODICE PARČETIĆ NA MATIČARSKOM ZDANJU!!!!! ČESTITAJ MI ŠTO IDEM NA PUT (NEK TO URADE I OSTALI BLOGERI!!!!) ŠTA KAŽEŠ NA SVE OVO??? RECI MI SVE, RECI MI SVE!!!!


ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE???
ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE??? ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE???
ZAŠTO MI NIKO NE OSTAVLJA KOMENTARE???


DANAS SAM VEOMA LJUT JER MI NISU OSTAVILI KOMENTARE!!!!!!!!!! POMOZI MI!!!!!! SMESTA!!!!! ŠTA KAŽEŠ NA SVE OVO???? RECI MI SVE, RECI MI SVE!!!!!


I ovo se odnosi na moj najnoviji članak pod brojem 453:



P.S. Šta kažete na ovaj članak??? ŠTA KAŽETE NA OVAJ ČLANAK??? ŽELIM VAŠE MIŠLJENJE O SVEMU ŠTO JE NAPISANO O NOVIM KNJIGAMA IZ EDICIJE ’’BIBLIOTEKA PAUN’’ IZDAVAČKE KUĆE ’’PLATO’’, NASTALE PO UZORU NA NEKAD POPULARNU ’’BIBLIOTEKU VJEVERICA’’ ZAGREBAČKE IZDAVAČKE KUĆE ’’MLADOST’’, KAO I O SVIM LINKOVIMA KOJE SAM POSTAVIO, ALI NA NJIH MORATE PRVO KLIKNUTI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVITE MI KOMENTAR – SMESTA!!! DA LI STE RAZUMELI?????? SVE MI TO URADITE DA LI JE TO JASNO???????!!!! Vaš zadatak je da ocenite članak o svemu što je napisano o novim knjigama iz edicije ’’Biblioteka Paun’’ izdavačke kuće ’’Plato’’, nastale po uzoru na nekad popularnu ’’Biblioteku Vjeverica’’ zagrebačke izdavačke kuće ’’Mladost’’, kao i o svim linkovima koje sam postavio, ali na njih morate prvo kliknuti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Da li ste sve razumeli??? Šta kažete???? ODGOVORITE MI ODMAH!!! ŽELIM DA REZULTATE VAŠE VIDIM SUTRA, A TO ĆETE VI ROK ODMAH DANAS OSTAVITI LEPO KOMENTAR NA OVAJ ČLANAK!!!!!!! U INTERESU MI JE SVE!!! ROK ODMAH DANAS!!!! DA LI JE SVE TO JASNO???????????????????????????????? SADA O SVEMU TOME PRODISKUTUJTE VI!!! OSTAVITE MI KOMENTAR!!! ROK ODMAH DANAS!!!!


P.S. Šta kažete na ovaj članak??? ŠTA KAŽETE NA OVAJ ČLANAK??? ŽELIM VAŠE MIŠLJENJE O SVEMU ŠTO JE NAPISANO O NOVIM KNJIGAMA IZ EDICIJE ’’BIBLIOTEKA PAUN’’ IZDAVAČKE KUĆE ’’PLATO’’, NASTALE PO UZORU NA NEKAD POPULARNU ’’BIBLIOTEKU VJEVERICA’’ ZAGREBAČKE IZDAVAČKE KUĆE ’’MLADOST’’, KAO I O SVIM LINKOVIMA KOJE SAM POSTAVIO, ALI NA NJIH MORATE PRVO KLIKNUTI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVITE MI KOMENTAR – SMESTA!!! DA LI STE RAZUMELI?????? SVE MI TO URADITE DA LI JE TO JASNO???????!!!! Vaš zadatak je da ocenite članak o svemu što je napisano o novim knjigama iz edicije ’’Biblioteka Paun’’ izdavačke kuće ’’Plato’’, nastale po uzoru na nekad popularnu ’’Biblioteku Vjeverica’’ zagrebačke izdavačke kuće ’’Mladost’’, kao i o svim linkovima koje sam postavio, ali na njih morate prvo kliknuti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Da li ste sve razumeli??? Šta kažete???? ODGOVORITE MI ODMAH!!! ŽELIM DA REZULTATE VAŠE VIDIM SUTRA, A TO ĆETE VI ROK ODMAH DANAS OSTAVITI LEPO KOMENTAR NA OVAJ ČLANAK!!!!!!! U INTERESU MI JE SVE!!! ROK ODMAH DANAS!!!! DA LI JE SVE TO JASNO???????????????????????????????? SADA O SVEMU TOME PRODISKUTUJTE VI!!! OSTAVITE MI KOMENTAR!!! ROK ODMAH DANAS!!!!


P.S. Šta kažete na ovaj članak??? ŠTA KAŽETE NA OVAJ ČLANAK??? ŽELIM VAŠE MIŠLJENJE O SVEMU ŠTO JE NAPISANO O NOVIM KNJIGAMA IZ EDICIJE ’’BIBLIOTEKA PAUN’’ IZDAVAČKE KUĆE ’’PLATO’’, NASTALE PO UZORU NA NEKAD POPULARNU ’’BIBLIOTEKU VJEVERICA’’ ZAGREBAČKE IZDAVAČKE KUĆE ’’MLADOST’’, KAO I O SVIM LINKOVIMA KOJE SAM POSTAVIO, ALI NA NJIH MORATE PRVO KLIKNUTI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVITE MI KOMENTAR – SMESTA!!! DA LI STE RAZUMELI?????? SVE MI TO URADITE DA LI JE TO JASNO???????!!!! Vaš zadatak je da ocenite članak o svemu što je napisano o novim knjigama iz edicije ’’Biblioteka Paun’’ izdavačke kuće ’’Plato’’, nastale po uzoru na nekad popularnu ’’Biblioteku Vjeverica’’ zagrebačke izdavačke kuće ’’Mladost’’, kao i o svim linkovima koje sam postavio, ali na njih morate prvo kliknuti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OBAVEZNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Da li ste sve razumeli??? Šta kažete???? ODGOVORITE MI ODMAH!!! ŽELIM DA REZULTATE VAŠE VIDIM SUTRA, A TO ĆETE VI ROK ODMAH DANAS OSTAVITI LEPO KOMENTAR NA OVAJ ČLANAK!!!!!!! U INTERESU MI JE SVE!!! ROK ODMAH DANAS!!!! DA LI JE SVE TO JASNO???????????????????????????????? SADA O SVEMU TOME PRODISKUTUJTE VI!!! OSTAVITE MI KOMENTAR!!! ROK ODMAH DANAS!!!!











DA LI JE SVE TO JASNO???





OSTAVI MI KOMENTAR!!!!!!!!!!!!!!!!!!! BRZO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ODMAH!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVI MI KOMENTARE NA MOJ NAJNOVIJI ČLANAK POD BROJEM 453!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! MOLIM TE, URADI MI TO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! PLAKAĆU!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! POBESNEĆU ZBILJA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! OSTAVI MI KOMENTARE
NA MOJ NAJNOVIJI ČLANAK POD BROJEM 453!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

ILI U PROTIVNOM ZBILJA PLAČEM!!!!!!!!!!!!!!!!! :((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((((( !!!!!


Hvala ti na komentaru!!!!!!!!!!!!!!


Upućujem te na sajt: vuk91.mojblog.rs





Pozdravlja te puno tvoj
VUK
Vuk91, u 31. avgust 2009 19:49:15

sre - 22.07.2009

skitalica

 

 
objavio , 22. jul 2009 18:15:18 | link | (1) komentari


jako mi se dopao tvoj post iz oktobra prosle godine, kliknula sam na njega kao da me je pozvao, malo sam zakasnila, a mozda i nisam:-)
margo, u 22. jul 2009 19:56:49

skitalica

 

 
 
Prvi korak...
 
 
 BITI KREATIVAN – PO SVAKU CENU!
 
 
Nensi Svit je odlučila da bude kreativna... Kao da je to lako uraditi! Padne ti na pamet ideja, kao da balon uduvaš, puuuf, i eto, ti si kreativan. Bez veze. Ali, tipkajući po internetu našla je da je jedan od metoda borbe protiv malodušnosti i depresije – kreativnost.
Elem, Nensi odluči da promeni život, da ga oplemeni... Ništa se nije dešavalo posebno u njenom životu, osećala je da polako, ali sigurno, počinje da je hvata kriza jednoličnog života, kriza srednjih godina, da polako, ali neumitno, ulazi u nju bolest modernog doba – depresija... Krene od dosade i učmalosti, tromosti, gubitka volje, i tako... Ne osetiš, puuff, izduvaš se kao balon...
I nema te. Vegetiraš kao biljka. Onda krećeš sa lekićima, polovinom 'bendžole', pa postepeno povećaš, jer ti to i doktorka savetuje. 'Ni ja nisam nikad bez njih!' Šta te briga, kokneš jedan, i onda, brate, spavaš mirno...
Ne možeš da misliš, nemaš volje, ne možeš da spavaš. Pih! Krene to tako, lagano, neosetno i obuzme te celog.
Nije imala razloga da bude nezadovoljna ili, bolje rečeno, mislila je, imala ih je mali milion. Bila je već u srednjim, četrdesetim godinama, sama, sa mačkom, u porodičnom stanu, sa tetkom sa kojom se nije slagala, radeći u nekom preduzeću koje je odumiralo, živeći u nekom gradiću koji je nestajao... Bolje rečeno, palanci. Mladi su, u potrazi za hlebom, ili bolje rečeno, krpicama i boljim standardom, odlazili u prestonicu, ili u neki dalji grad, u Evropu. Obećanu zemlju. Gde nije važila više ta diploma, kakva - takva, ali fakultetska diploma, gde si morao da pereš sudove, čistiš ordinacije i magacine, ali si živeo u EU.
Nensi Svit je razmišljala da ode negde. Gde, pitala se. I da li može u ovim, četrdesetim godinama, napustiti posao, svoj grad i svoj stan? Nije smela, nije imala hrabrosti. Ok, 'ajde da budemo kreativni, mislila je.
Samo šta raditi, čime se baviti? Došla je u fazu da nije više mogla ni knjige da čita, ni novine... Sem poneke 'žute štampe', i to je bilo to. Sve je bilo poznato, sve je bilo dosadno i nezanimljivo, ili je izazivalo blagi užas kod nje. Šta dalje raditi?, pitala se. Hoću da budem kreativna! Ne bi bilo loše malo se baciti na šetnju, jer priroda ti daje snagu, opija te, budi hormon sreće, a i – što' jes', nije loše smaknuti višak kilograma... Nekako, primetila je, sa godinama, salce se neumitno 'vatalo tamo gde ne treba. Na bokovima, stomačić se zaokruživao, htela ne htela. Da, šetnja je kreativnost, to je borba protiv depresije, krećemo s voljom i energijom!
Prvi dan je obišla kvart. Drugi celu palanku. Disala je teško, graščice znoja su izbijale, bilo joj je muka, stezalo je u grudima... Treći dan je zbog gušenja posetila doktora. Dobila je terapiju – četvrt propranolola. Četvrti dan je preležala i propustila šetnju. Peti dan je izašla ispred zgrade i sela na klupu. Šesti dan se odmarala, jer toga dana nije radila. U nedelju je odlučila da odustane od šetnje. Bacila je propranolol.. 
Sedmog dana od dana 'D', kada je odlučila da promeni sebe i sve oko sebe, pade joj na pamet da pozove neku prijateljicu da izadju malo u grad, tj. u život, možda će biti bolje... Koju prijateljicu? Nije mogla da se seti ni jedne... Sa kolegama sa posla se nije družila, imala je par muških prijatelja, ali nije bila raspoložena da nedelju uveče provede sa njima pričajući o depresiji, samoći, salu i kreativnosti. A i ko zna da li bi ih žene pustile u nedelju uveče... Radnog dana se još možeš provući, ali nedeljom - teško. Provela je dobra dva sata razmišljajući da li da uopšte izadje negde. Onda, koga da pozove... I kao da je čupkala listiće hoću – neću ili izvlačila šibicu, odluka jednog trenutka pade da DA -  da izadje i pozove jednu drugaricu iz srednje škole. Neudatu kao ona. Ali je uvek imala po nekog prijatelja i bila i vrlo energična mlada gospodjica. Premda, ponekad malo vulgarna...
            Biti kreativan, pevala je, uz zvuke neke muzike iz sedamdesetih... Teško se usudjivala na promene. Volela je da sve ostane isto, da se ništa ne menja...  I ubrzo je izvrnula ceo ormar u potrazi za - šta obući? Sve staro, sve joj se činilo demode... Ili joj je zateglo, nije mogla da diše. Ili, možda provokativno za njene godine? Izbor pade na crne pantalone i crnu majicu. Izgledala je baš kul, mislila je, mršavije i u trendu.
            Izadje na dogovoreno mesto. Provede pola sata šetajući tamo – amo, jer je ova kasnila... Onda se drugarica iz srednje škole pojavila kao flmska zvezda, sa sve šeširom i haljinom sa volanima... Vau! U kom veku ova živi?, pitala se Nensi. Bi je sram. Medjutim, šta je tu je. Odoše u eminentni restoran palanke, tj. mesto gde izlaze ljudi bolje stpjeći i, recimo, njihovih godina. Prazno, poneki pijanac, i to je to... 'Srce, kako si mi? Slatka moja, što te nema', i bla, bla... Krenula je tirada. Promenila posao, momka, u stvari ima momka i prijatelja, sponzora, jednom se živi, kupuje stan, itd, itd...
            Veče se pretvori u fijasko. Morala je da ga zalije jednim pelinkovcem... Udari joj u glavu, ali je bar mogla da sluša prenemaganje drugarice Slatke... Neki mladici upadoše bučno i navališe na pivo. Jedan je gospodin zaspao za stolom... Kelner je jurio muve.
            Srce, javi se. E, ajde da te upoznam sa prijateljem mog prijatelja, super je tip, udovac, bla, bla... Neka, hvala. Drugi put. Ajde da dodješ kod mene kad se uselim, slatka, javi se... Bla, bla, bla...
            U tami svoje sobe, kad se samo sruči umorna na krevet, odluči da više neće kukati... Nikakve odluke više neće donositi, pa šta je strefi. Mačka joj ulete u krevet i ona zaspa.
            Sutradan je, u pauzi, tipkala po tekstu o depresiji... Bez kofeina, ok, smanjila sam kafe, poneki čaj, kako, i to je to. Ili, možda bi trebalo da predjem na alkohol? Bilo bi mi lepše... Biti kreativan znači baviti se fotografijom, pisati dnevnik, slikati, slušati muziku, itd. Nije videla neke dodirne tačke izmedju ekonomije koju je završila i umetnosti... Nije baš do sada pokazivala nekog dara... Ko zna, možda ga otkrije? Dobro, za početak pisaće dnevnik, odluči Nensi.
            Prvi dan: Danas sam odlučila da počnem da pišem dnevnik, kako bih sebi, makar malo, ulepšala dan i bila kreativna... Drugi dan: Danas se ništa, izuzev onog uobičajenog, nije specijalno dogodilo... Ne znam o čemu da pišem... Treći dan: Mrzi me da pišem. Četvrti: prazno. Peti, i svi ostali – prazni.
            Definitivno, nisam kreativna. Definitivno, nisam ni depresivna, samo sam nezadovoljna. Družiću se više, možda upoznam nekog tipa, preko interneta, što da ne, razmišljala je Nensi...
            Sklopi započeti dnevnik sa ovakvom odlukom u glavi i ode da spava. Bez tableta za spavanje. Bez alkohola. Bez muškarca. Sama i mirna...
 
 
 
 
 
 
 
objavio , 22. jul 2009 18:15:15 | link | (0) komentari


pon - 06.07.2009

skitalica

 

 

ETO MENE, NEKAKO…

 

 

Eto mene, nekako… Više čitam, manje pišem, vise ležim, manje šetam… Muče li vas slični problemi? A nije da mi nešto fali… Samo eto, nedostatak volje… Godine, rekla bih ja…

 

Oooo, pa Vi ste u najboljim godinama, reče jedan čika u belom mantilu, od nekih 60 i kusur, kada se požalih na tromost…

 

Možda ova opšta kriza, SEKA…  Ma, ko zna. Nije ni važno, eto me! Malo sam pesimista po prirodi, a to me ljuti. Trudim, kad sam loše volje, da ćutim, da me prodje… Izbegavam da prenosim negativnu energiju. A ne mogu baš, u ovim, ‘’najboljim godinama’’,  ni da pisem o proleću, bujanju ili ljubavi… Ne ide. Ili o letu… Odmah bih pisala o kišama, koje ubiše. O ljubavi je sve već rečeno, već sažvakane teme… O prijateljstvu? Par retkih, na prste ih možeš izbrojati prijatelja, gomila poznanika… O novcu, ratama i prezivljavanju -  tek neeee!

 

Ti se još tražiš, nisi se našla…

 

Skitala, priznajem, i to mi godilo. Akumulirala energiju. Deset dana u Grčkoj, mmmm! Kada se vratih, proverih stanje na svom tekućem računu, i umalo se ne onesvestih! Majstori iz KG agencije pustili čekove, onako, da mi požele srećnu dobrodošlicu, te ja odoh u minus fazu… Još jedan razlog za zlovolju. Napišite Vi čekove bez datuma, evo napisaćemo iznos običnom olovkom, kad Vam odgovara, ništa ne brinite! A uzećemo Vam 10 posto za odloženo plaćanje, kurs ćemo Vam računati na 96 dinara. O, pa neki računaju i sto!

 

I dok moja kćerka redovno ide u njenu, dečju, biblioteku i vraća knjige, premda ih i ne pročita baš sve, ja se obrukah pre neki dan kada ih vratih. Naravno, nisam našla ni karticu. Od novembra ne vratih, ja pasionirani čitač i ljubitelj knjiga! Sva sreća te se kartica vodi na majku penzionerku… Zaboravila gospodja baba! Godine, šta ćete!

 

A babu pamet više služi…

 

E, danas se naljutih i slistih knjigu za jedno popodne! ‘’Nadomak tridesete’’, da se malo podmladim i prisetim mladosti… Poistovetih se sa glavnim likom, svide mi se tok priče. Kad, ono, ispadoše svi luzeri na kraju… Nema srećnih ni uspešnih veza, svako ima neku priču, poprilično turobnu… Pade mi na pamet, da i ja pokušam da napišem jednu knjigu – ‘’Na pragu pedesete…’’.  Sa puno optimizma i svetlosti, ljubavi i energije… Kažem, samo pade na pamet, vrlo brzo i napusti ideja. Što reče moja pametnica: ‘’Propala novinarka’’, lepo me okarakterisa dete.  Šta ću, kad naprasno poče da čita knjige! A u knjigama svašta piše…

 

I eto skoro ponoć… Ja malo brljah po internetu, fejsovah, i preskoči vreme za šolju mleka i u deset u krevet… Rasanih se. Nema veze, sad ću da smišljam štivo za ‘’Nadomak pedesete’’…

objavio , 6. jul 2009 0:02:50 | link | (2) komentari


sigurno ima dosta toga zanimljivog nadomak pedesete...
BluesMan, u 6. jul 2009 17:28:38
Slazem se...
Sve su lepe na svoj nacin...
A ako si mlad u dusi, jos lepse...
Pozdrav, zanimljivo pises.
nensi, u 6. jul 2009 18:00:53

pet - 24.04.2009

skitalica

 

            KONAČNO SUNCE!

 

 

Konacno lepše vreme! Valjda i bolje raspoloženje, kažu da to ide jedno sa drugim…

 

Rešila da se probudim i ponovo počnem da skitam. Ipak, jedna šetnja do prodavnice pokvari mi dan i opustoši novcanik… Izbegavam ovakve šetnje, ali jednom se mora, te tako zalutah i ja u jedan veći supermarket, jer malih više i nema u mom gradu. Nadoknadih sve što ovih dana ne šetah. Vau! Koje cene! Kesiče, malo, tanano, a ‘’črvena’’ ode ko da je nije ni bilo. Kakvi jedna, jos jače…

 

I nekako kao da više nema gužvi po marketima, nema gurkanja i besomučnog čekanja pred kasom. Ili tek radi jedna – dve… Čini mi se, jer dugo ne idoh po gradu. Zapadoh u jedno od onih raspoloženja, kada imaš samo dve stvari o kojima brinuti, biti zdrav ili biti bolestan… Ako si bolestan – nasmeši me jedan mejl od meni drage osobe – tada imaš samo dve stvari na umu: ozdraviti ili umreti. Ako umreš, onda imaš nedoumicu, gde ćeš završiti – u raju ili paklu…

 

Elem, zapadoh u jedno takvo neraspoloženje, kada mi se čini da mi sve fail, kada sam umorna i ne priča mi se, i tada besomučno gledah filmove… Filmove na de-ve-deu, sto bi sad moderno rekli, nove, strava filmove, ali me uplaši takva nedruželjubivost, da ne kažem malodušnost…

 

Nije loše biti povremeno u izolaciji. Akumuliraš energiju, napajaš se malo duhovnim vrednostima. A nekako, čini mi se, nije sve veselo kao nekada, nema duhovitosti, vrcavih razgovora, luckastih raspoloženja… Puni su svi neke negativne energije, svako nosi ove ili one brige. A i, valjda, to ide sa godinama. Moja kola već stara i ihahaj ulubana. A kako li je mojoj duši! Osim toga, nema više ni one male čašice alkohola, pelinkovca ili vermuta, koja te diže… Neki glupi lekovi da ‘’žutuješ’’, a onda i opuštanje teže ide… Osim ako nisi prirodno otkačen, pa se smeješ kao lud na brašno, što je malo teže danas. A prijalo bi biti samo malo blesav…

 

Izbegavah dublje diskusije, osim one o vremenu, ali upadoh danas u stupicu. Ništa se više ne dešava u ovom gradu. Mrtvo more… Kako? A ulica ta i ta na Aerodromu? Pa dve trake… Lepota, kažem. Ulica, prodavnice… A gde su nove firme, preduzeća, novi poslovi za mlade? Nema zatvaranja preduzeća, neuspešnih privatizacija, socijalnih programa i stresova, isplate na vreme… Divno.

 

Šta da ti kažem, prijatelju u daljini, koji željno čekaš vesti o našem gradu, jedno ubistvo, smrt porodilje, udarne vesti u medijima…

 

Da ti pišem o baštama, lepe su, vreme je bolje, budi se proleće, mladost na ulicama, pulsira život…

 

I da, neke nove ljubavi… Neki moji prijatelji šetaju devojčice, milo mi zbog njih…Zavladao neki novi trend. Neka, neka se nešto dešava. Neka nije sve crno-braon. Dajte nam tople, svetle tonove! Dajte nam sunca. Možda bude još bolje…

 

Borim se i ja. Doduše, filmovi me spuštaju, ne dižu, ali upijam pokretne slike. Jedem i crnu čokoladu za bolje raspoloženje. Pijem čajiće i kakao umesto kafe. Čitam laku literaturu da ne opteretim mozak. Šaljem mejl i sms da nekom ulepšam dan, i rado ih primam… Fejsujem pomalo pod stare dane…

 

I eto, bolje vreme, više sunca, toplote i topline… Više zelenila, više šetnji. Nekako, kao da zvuči vedro, a? Može da prodje…  

 

          

 

 

objavio , 24. april 2009 20:27:44 | link | (2) komentari


Ma mani se melanholije i gledaj vedriju stranu života! ;)
ilay, u 25. april 2009 11:15:40
Ma, u pravu si... Napolju divan dan, sve drugacije izgleda...
Trenutak neki... Pozdrav!
nensi, u 25. april 2009 15:19:30

ned - 05.04.2009

skitalica

 

              PROLEĆE, A JA VENEM…

 

 

Prolece je otpocelo snegom… Bilo je belo, bilo je kišno, bilo je hladno… Prolece, a ja venem, pisalo je u nezavršenoj stranici dnevnika…

Kiše i dalje padaju. Umor u kostima, ne pušta. Ne skitam, ne stižem da pišem, nemam o čemu ni pisati.

Zima oko srca. Slojevitost života ne popušta. Još kišobran pride! Popodnevne dremke. Bože, šta nam se to dešava! Hoće li proleće konačno doći ne samo kalendarski?

 

…Proleće je otpočelo sa virusom… Nekim čudnim što ne pušta. A ima ih hiljadu vrsta, kažu. Malaksalošću. Alergijama… Gde su sada oni dani kada cvokotasmo od zime, ali bejasmo zdravi?

 

 

 

A sestra me podseti na ono što često zaboravljamo: Zdravom čoveku svašta nesto fali, a bolesnome treba jedino da ozdravi…

I kad udješ u taj krug, ne izlaziš. Lavirint. Gde si, Arijadno, sa klupčetom spasa?

Proleće je otpočelo premorom… Skitanjem po doktorima… Ma, ne kukaj! Konačno je stiglo.

Zdravo, bas sam pomislio na tebe i pitao se sto te nema kad ono iznenadi me poruka… Hvala i tebi na toplim recima… Inače, ovde u daljini, sve se utopilo u sivilo prezivljavanja. Gde odluta onaj svet u kome smo bili ne toliko zadovoljni koliko inspirisani da pisemo o problemima i teskocama? Sada osecam teret problema, ali ne reagujem. Koga to zanima? Doslo je vreme cirkuzana.

Iste muke nas poete i emotivce svuda muce, na celoj planeti…

Proleće je otpočelo vetrom… Lelujalo nas, nosilo i zanosilo… I dok drugi zajedno su bili, mi se nismo pogledati smeli…

Ma, kakvi virusi, tebi fali nesto drugo… Hvala, prijatelji!

Nekada, kad sam čitao Šekspira, glumci su bili entuzijasti koji idu od nemila do nedraga nošeni zanosom glume. Danas su oni, sportisti i političari sve,a ostali niko i nista.  Nažalost, gledam kako nove generacije maštaju da i oni budu crkuzani; šta ima veze ko si ako si dobro plaćen. Tako ti je to u ovom novom vremenu. Ostaje da se vidi kako drustvo može da postoji bez ciljeva, morala i samopoštovanja.

I dalje svaku bolest ovde tumače stresom. Kao terapiju - daju ti bensedin i propranolol za srce…

A što ne pisa o skitnjama po Beogradu, Sajmu automobila, zelenilu i prolećnom budjenju? Samo o crnilu…

Prijalo je videti neki drugi svet, neke druge ljude. Ali, najviše je prijalo vratiti se u ovaj moj mali svet i ćutati… Družiti se sa ponekom knjigom, filmom i internetom…

A mozda mi se sve tako cini kao u pesmi: sve je to od malo vina ili previse godina, ko bi ga znao. Bilo kako bilo pred nama je nada zvana prolece.

Ostaj mi zdravo i veselo, a ako se ne osecas tako, pokusaj da glumis, jer danas su svi postali glumci…

objavio , 5. april 2009 13:54:47 | link | (0) komentari


sub - 21.02.2009

skitalica

 

 

SNEG – BELO I VESELO...
  

Nema me dugo, ne skitam... A i nemam o čemu pisati. Zima je, zimski dremež...
 
Na Istoku nista novo, rekoh ja... I napisah...
 
Lepše vreme, a bogami i bolje raspoloženje. Prodje januar, kao dlanom o dlan...Bejahu neki mrazevi, ledene kiše, a bogami i veliki trroškovi... Klecalo se.
 
Vratismo se u normalu. Kraći februar, dani nekako prolaze brzinski. Ne stižeš da ih zabeležiš, ni raspoznaš... Neke vesti da se smrzneš, ništa svetlo u državi Danskoj, rekoše neki pametni ljudi...
 
Ko nije našao posla, i dalje ga nema. Retki su srećnici... Ko ima posao, izgubio ili strepi da ga ne izgubi. Kako god okreneš, stres ti ne gine...
 
Žali mi se jedan prijatelj da mu masna kosa, stavlja neke preparate na glavu... Mora, priča, svrbi ga glava. Išao kod doktora, ovaj mu rekao da je imao ili još ima neku stresnu situaciju. Svako ima neki problem, veći ili manji, nebitno, bilo da je svrab, materijalna situacija ili monotonija života... Bolesna nam nacija skroz. I sve kažu – stres... A leka nema.
 
Opijajte se, vinom, poezijom ili vrlinom... Ali, da ne biste osetili teško breme vremena – opijajte se...
 
Treba sanjati... Šetati. Pisati. Biti zaljubljen i voleti, šta god...
 
A Borhes jednom reče da pisanje nije posao, niti pitanje zanata. Takvo pogrešno shvatanje imaju samo oni koji nisu pisci. Treba sanjati i biti pošten prema snovima...
 
Pišem, kad god mogu... Volim da pišem... Svejedno šta. Osećam pulsiranje života...
Lepše vreme, kažem, a i ja sam bolje volje... Već sažvakane teme, nećemo o tome. Premda – na Istoku ništa novo... I dalje šetam na relaciji posao - kuća – škola...
 
I sve ja to rekoh, i izadjoh iz zidina solitera, kad dole – dočeka me sneg... I sneg i kiša... Belo, sve belo. Čisto i lepo... Ko reče da nema ničeg novog?
 
Ej, da pitam tvoju mamu da te pusti malo dole da se igramo?Šta bismo mi bez ludih prijatelja... Ne bi bilo zabavno, a kako bismo se, inače, nasmejali?
 
Dobro jutro, sestro! Divno kad si tako lepo raspolozena... Ni ja nisam lose, osim sto mi nos pravi i dalje smetnje, suv je, sliva se u kasalj, a ponekad i sa očima imam problema...
 
I eto pade sneg... A taman sam mislila da pišem o svetskoj krizi, globalnom zagrevanju, a bogami i jezero nam se povuklo... Pade sneg. Pa se opet topi... 
 
Vikend je... A i inače se ne radi... Plaćeno odsustvo, dokle tako? 
 
Ja sam sebi udesio život da ne mogu ništa da radim, kaže jedan. Eh, svako bi umeo, samo da je novčanik pun... Sve je to lepo, kaže druga, koja potpade u onaj program do ili pred penziju... Ali, kad ujutru podješ u prodavnicu ili pijac, a para nema... Kukaju i ovi ’’srednjaš’’... Ni tamo ni ’vamo.
 
Polomljen krčag se ne može zalepiti ni načiniti novim... Ne drži vodu... Da izbegnemo stres, kažu, upotrebite gumicu za brisanje. Izbrišite sve što vas tišti, nervira i rastužuje. Izbrišite i neke ljude u vašim životima... Bili su, sada ih nema, spakovani u arhivu lepih sećanja... Ne remetiti uspomene... Piši, briši!
 
A ako ste mislili da su seks, droga i alkohol najveći poroci današnjice, silno ste se prevarili. Nove zvezde su kafa, čokolada i Facebook, rezultati su istraživanja...   Alkohol i narkotici uopšte nisu na prvih 10 mesta. Na četvrtom mestu je opsednutost lepotom, a tu je i stalno proveravanje stanja na tekućem računu. Zaključak je da ljudi po ceo dan jedu čokoladu, drže šoljice kafe u ruci i gledaju Facebook i tekući račun...
 
A u KaGeCeu ništa novo... Ruše se neke stare kuće... Neke nove zidine se grade. Urbano ili ruralno, pitanje je sad... Po buticima neke rasprodaje, a bogami se i zatvaraju... Potrošačka moć opada. Preživeti i živeti, pitanje je sad.
 
Izgubljen dan, ne znači pad i sumrak... Sviće novo jutro! Belo i veselo...
objavio , 21. februar 2009 8:54:58 | link | (3) komentari


Tako je ! :)
perla, u 21. februar 2009 8:56:40
lepo
Anoniman (Neregistrovan), u 21. februar 2009 9:45:21
Meni prijalo da pročitam malo skitanija...
Morticia, u 22. februar 2009 16:00:05

ned - 11.01.2009

skitalica

 

PROLAZI DAN, SPOKOJAN I MIRAN…
 
 
Nedelja, usporena, tiha…
Prolazi.
Ne upamtih je… Standardno, kafa kod ‘’Ludog mozga’’, jelo, dremka, tv…
Jelka jos stoji okićena. I novogodišnje svetiljke…
Minus napolju. I minus faza u meni traje…
Praznici prodjoše kao dlanom o dlan da udariš,
budjelari ostadoše prazni…
I ništa ne obeleži ovaj januar,
nikakav vatromet ni vulkanska erupcija.
Samo želje da se preživi. Da budemo zdravi.
Samo sms-ovi da nam dan bude radostan,
a zivot miran.
Nikakva euforija, emocije, ljubav – ko još o tome sanja?
Svejedno, meni jos lampioni blješte.
I pokušavam da pesmom u stihu razbijem dan,
i pokusavam da toplim čajem odagnam prehladu i led.
Telefon ćuti.
Niko više ne zove, impulsi poskupeli,
a i, nekako, nema se volje…
I poslah elektronsku čestitku frendici u Švedskoj.
Osetih se lepo misleći na nju.
Poslah joj pozitivne vibracije i
raširih ruke da primim njene.
A moja travica pšenica veselo raste.
Hranim je.
I hranim svoju dušu…
A nedelja prolazi brzo i neprimetno…
 
objavio , 11. januar 2009 18:12:31 | link | (2) komentari


I moja jelka jos stoji okicena...jedini podsetnik na minule praznike...apsolutno nista bitno se nije desilo sto bi moglo da okarakterise pocetak godine, ni lepo ni ruzno...bas bedak...
mici85, u 12. januar 2009 0:47:29
Jeste, i meni tako, ali mi je pogled na jelku, raznobojnu i veselu, bar lep... Uostalom, dosta je i ove zime, minus stepeni, dosta i nekih gluposti od vesti, i praznika, i troskova... Kijavice i prehlade...
Moramo se boriti protiv svega... Mozda poezijom? Pozitivnom energijom, ne znam...
Nadajmo se da ce sa mrazom i to proci... Pozdrav!
nensi, u 12. januar 2009 13:39:34

ned - 19.10.2008

skitalica

NEDELJA - SPORA I TUŽNA…

 

Nedelja…

Teče... Umorno, pospano, bezvoljno. Subota je dan sa puno energije, slobodom i živahnošću. Nedeljom, ne znam zašto, uvek klonem. Da li zbog kraja sedmice i te činjenice da je završetak, kraj, bilo čega, ili zbog lenjosti, nekretanja i prikovanosti za krevet, tek - zevam ceo dan, vučem se i lelujam. Čak sam danas merila i pritisak, što nikada ne činim. Bez ikakve želje da nešto promenim, ulepšam ili ubrzam dan. Lagano, usporeno, uz bogat doručak i ručak, nes kafu, internet, novine i TV.

 

Ništa spektakularno, ništa zabavno, kao izduvan balon. 

 

A lepo zvuči – nedelja, obećava mnogo. Ipak, nekako mi ispadne dan za svodjenje računa, što nikako ne želim da činim, da razmišljam i donosim neke odluke. To je za neki drugi dan. Ne dirajte mi nedelju!

 

Nedeljom čak idem i na groblje, da ’’popričam’’ sa ocem, kako bi rekao moj stric.

 

Nedeljom ne idem u kupovinu. Istrošim se preko sedmice, pa ljubomorno čuvam nedelju od šopinga. Uglavnom volim da su tu neke novine, film, nes i neka grickalica, da zasladim dan.

 

Subotom sredjujem stvari i sobu. Skitam i pijem piće u kafiću, jutarnja kafa je najsladja tako. Subotom sretnem nekoga uz put, i popijem još po neku, možda čak i pelinkovac. Subotom rado prodjem kroz grad, ošacujem izloge, kupim ponešto. Rado šetam, dužinski...

 

Nedeljom više ne radi ni pošta, a ja mrzim bankomate jer gutaju kartice. Nekako sam starinski tip, dodjem na šalter, dignem sve pare, pa koliko traje.

 

Nedeljom me više niko ne zove telefonom, a bogami ni ja ne zovem nikoga. A i retko me neko zove da pita: ’’Kako si, šta ima?’’ Uglavnom zovu zbog neke usluge ili informacije... E, kako beše telefon toga i toga? Ajd’, ćao!

 

Ćao!

 

Nedeljom su i filmovi, koji se prikazuju cog dana, svi već gledani. Ili neki bezvezni.  Ništa novo, ništa lepo. Nedeljom se samo dežura. Nedeljom se ne stvara.

 

A jedan pogled kroz prozor kaže – lep dan. Osunčan, vedar jesenji. Ne znam, spuštene zavese. Jer, nedeljom bih da me nema...

 

I evo, ustajem, tek da promenim ploču... Da skuvam još jednu kafu, čaj, šta god, da se malo zasladim i trgnem. Da pustim neku veseliju muziku, da podignem roletne i sačekam svetla...

 

objavio , 19. oktobar 2008 16:55:58 | link | (0) komentari


Moj Blog Volim da skitam. Volim da pišem, da se družim...